O zmaj i drakonski zakoni danas često možete čuti na televiziji, kao i informacije o njima pronaći na internetu ili u literaturi.
Pa ipak, mnogi ljudi nikada nisu čuli ni za Zmaja ni za drakonske zakone, koji su u davnim vremenima stekli negativno kućno ime.
Zmaj, ili Zmaj, bio je jedan od najranijih grčkih zakonodavaca. Bio je autor prvih pisanih zakona koji su počeli djelovati u Atinskoj republici 621. pne.
Pokazalo se da su ti zakoni toliko oštri da se kasnije pojavila fraza - drakonske mjere, što je značilo prestroge kazne.
Drakonski zakoni
Zmaj je ostao u istoriji prvenstveno kao tvorac njegovih poznatih zakona, koji su bili na snazi oko 2 vijeka nakon njegove smrti. Nakon oligarhijskog puča 411. pne. e. drakonske kaznene zakonske odredbe prepisane su na kamenim pločama.
Ti su znakovi postavljeni na gradskom trgu kako bi svaka osoba mogla saznati šta ga čeka zbog kršenja ovog ili onog zakona. Povjesničari sugeriraju da je Zmaj uveo razliku između namjernog i nenamjernog ubistva.
Vrijedno je napomenuti da ako se dokaže nenamjerno ubistvo, osoba koja je kriva za smrt neke osobe mogla bi, pod određenim uvjetima, postići primirje sa rodbinom žrtve.
U Zmajevim zakonima velika pažnja posvećivana je zaštiti imovinskih interesa dominantne manjine, kojoj je pripadao, a i njemu samom. Zanimljiva je činjenica da se većina krivičnih djela kažnjavala smrću.
Na primjer, čak i zbog krađe voća ili povrća, lopovu je prijetila smrtna kazna. Ista kazna izrečena je za bogohuljenje ili paljevinu. U isto vrijeme, kršenje niza zakona moglo bi za kriminalca završiti protjerivanjem iz zemlje ili plaćanjem odgovarajuće kazne.
Rekli su da je jednom Drakont upitan zašto je izrekao istu kaznu i za krađu i za ubistvo, na što je on odgovorio: "Prvo sam smatrao dostojnim smrti, ali za drugo nisam našao strožu kaznu."
Budući da je smrtna kazna bila najpopularnija u drakonskim zakonima, ona je postala fraza već u antici.