Jezik je ogledalo razvoja naroda. Ako nacija domaćin vodi prilično primitivan način života, njen jezik sastojat će se od riječi i konstrukcija koje označavaju okolne predmete, jednostavnih radnji i osjećaja. Kako se jezik razvija, pojavljuju se ne samo tehnički izrazi, već i riječi za izražavanje apstraktnih pojmova - tako se pojavljuje književnost.
Nauka koja kolektivno proučava jezike naziva se lingvistika. Relativno je mlada i stoga danas pripada malobrojnim naučnim granama u kojima su moguća ozbiljna otkrića. Naravno, uspostavljanje veze između jezika plemena koja žive na različitim dijelovima ostrva Nova Gvineja teško je pripisati otkrićima od velike praktične vrijednosti. Ipak, proces upoređivanja i kontrastiranja različitih jezika u dinamici njihovog razvoja je zanimljiv i može dovesti do neočekivanih rezultata.
1. U staroruskom jeziku imenice su imale oblike tri broja: dvostruki broj dodan je uobičajenoj jednini i množini. Lako je pogoditi da je u ovom obliku imenica označavala dva predmeta. Dvostruki broj je nestao iz upotrebe jezika prije više od 500 godina.
2. Srodni jezici nazivaju se zato ne zbog njihove sličnosti, oni jednostavno mogu biti sasvim različiti. Oni su rođaci, može se reći po njihovom ocu, odnosno postojao je (i možda će i dalje postojati) jedan jezik kojim je govorilo stanovništvo velike države. Tada se država raspala na niz malih sila koje međusobno nisu kontaktirale. Jezici su se u procesu razvoja počeli međusobno razlikovati. Tipičan primjer oca grupe srodnih jezika je latinski. Govorilo se u cijelom Rimskom carstvu. Nakon njegovog raspada, u fragmentima su se razvili vlastiti dijalekti. Tako je latinski izrodio grupu romanskih jezika. Njoj pripadaju, na primjer, francuski i rumunski, u kojima sličnosti može pronaći samo školovani filolog.
3. Pokušavali su i još uvijek pokušavaju povezati baskijski jezik sa bilo kojim evropskim jezikom - to ne uspijeva. Pokušali smo to povezati s gruzijskim jezikom - pronašli smo nekoliko stotina uobičajenih riječi, ali sličnost je tu završila. Neki lingvisti čak vjeruju da je baskijski prajezik cijele Europe, dok su se druge grupe i porodice već razvile iz njega. O tome neizravno svjedoči složenost baskijskog jezika - tokom rata se aktivno koristio za sastavljanje šifriranih poruka.
4. Novi grčki jezik može se smatrati jedinstvenim, ali ne i siročadom. On sam formira grčku grupu jezika i u njoj je u sjajnoj izolaciji. Svi su, naravno, čuli za drevni grčki jezik, ali on je prestao postojati mnogo prije pojave novogrčkog, koji datira iz 15. vijeka. Moderni grčki jezik govori se u Grčkoj i na Kipru. Službeni je jezik Evropske unije.
5. Postoje zemlje u kojima je državni jezik apsolutno stran određenoj teritoriji. To su uglavnom bivše kolonije. Na primjer, u Nigeriji i Indiji službeni jezik je engleski, u Kamerunu francuski, a u Brazilu portugalski. Upotreba stranog jezika kao državnog uopšte ne znači da su nacionalni jezici loši ili nerazvijeni. Obično se jezik kolonijalnog carstva koristi kao interni službeni jezik kako se ne bi vrijeđala različita plemena koja žive u sjeni jedne države.
6. Staroslovenski jezik uopšte nije uobičajen praslovenski dijalekt. Staroslavenski jezik se prvi put pojavio na teritoriji sjeverne Grčke, a tek onda počeo se širiti na istok. Tada je podjela sa staroruskim bila prilično jednostavna: važni svjetovni dokumenti pisani su na staroruskom, crkveni na staroslavenskom.
7. U Južnoj Americi, na mjestima gdje se susreću granice Kolumbije, Brazila i Perua, postoji nekoliko desetina indijanskih plemena vrlo malog broja - najviše 1.500 ljudi. Sva plemena govore različite i prilično različite jezike. Za stanovnike tih mjesta tečno govorenje deset jezika nije trik, već potreba. I, naravno, ne postoje udžbenici, nisu sva plemena napisana jezikom, a samo se nekoliko usamljenika može pohvaliti pismenošću.
Određeno područje naseljavaju isključivo poligloti
8. Sporovi oko prodora stranih jezika vode se, vjerovatno, u većini zemalja svijeta. Oni koji se svađaju obično padaju u dva tabora: oni koji se zalažu za čistoću jezika i koji vjeruju da se ništa strašno ne događa - proces globalizacije je u toku. Islanđani su najljubomorniji na čistoću svog jezika. Imaju cijelu vladinu komisiju koja brzo stvara riječi potrebne za razvoj, prije svega tehnologije. Očigledno je da takve akcije podržava stanovništvo - inače bi, umjesto izmišljenih riječi, puštale korijene strane.
9. Očito je da će se izjave na istu temu u slobodnom obliku od strane muškarca i žene razlikovati. Žene obično dodaju umanjene sufikse riječima, koriste mnogo više različitih pridjeva itd. U ruskom i većini drugih jezika ovo je samo psihološka karakteristika. A u nekim jezicima naroda jugoistočne Azije, američkih Indijanaca i australijskih starosjedilaca postoje posebni oblici riječi i gramatičke strukture koji se koriste ovisno o spolu govornika. U jednom od sela Dagestana govore andijskim jezikom, u kojem se čak i osnovne lične zamjenice poput „ja“ i „mi“ razlikuju između muškaraca i žena.
10. Uljudnost također može biti gramatička kategorija. Japanci koriste najmanje tri glagolska oblika, ovisno o tome čiju radnju opisuju. U odnosu na sebe i svoje voljene, oni koriste neutralni oblik, u odnosu na nadređenog - poslušan, u odnosu na inferiornog - pomalo prezirni. Ako želite, možete naučiti i govoriti na ruskom (ja - „kupio“, nadređeni - „stekao“, podređeni - „iskopao“). Ali to će biti različiti glagoli, a ne oblik jednog, i morat ćete razbiti glavu. Japanski samo ima gramatičke oblike.
11. U ruskom jeziku naglasak može pasti na bilo koji slog, to ovisi isključivo o riječi. Na francuskom je naglasak fiksiran - zadnji slog je uvijek naglašen. Francuski nije usamljen - u češkom, finskom i mađarskom jeziku naglasak uvijek pada na prvi slog, na lezginim jezicima na drugom, a na poljskom pretposljednjem.
12. Jezici su se pojavili mnogo ranije od satova, stoga se vremenski sistem bilo kojeg jezika može smatrati (vrlo uslovno) prvim satom - u svim je jezicima vremenski sistem vezan za trenutak govora. Akcija se ili odvija u ovom trenutku, ili se dogodila ranije, ili će se dogoditi kasnije. Dalje, s razvojem jezika pojavile su se i opcije. Međutim, postoje jezici na kojima se budućnost akcije ne izražava - finski i japanski. Pronašavši ovo, lingvisti su požurili potražiti jezike koji ne izražavaju ono što se dogodilo u prošlosti. Dugo je potraga bila besplodna. Sreća se nasmiješila američkom lingvisti Edwardu Sapiru. Pronašao je indijansko pleme Takelma, čiji jezik nema oblike prošlog vremena. Jezici bez sadašnjeg vremena još nisu otkriveni.
13. Postoje jezici s razvijenim sistemom spolova, i većina njih, uključujući ruski. Postoje jezici koji imaju muški, ženski i srednji rod, ali gotovo da nema generičkih oblika. Na primjer, u engleskom jeziku samo zamjenice i imenica "brod" imaju rod - "brod" je ženskog roda. A u jermenskom, mađarskom, perzijskom i turskom jeziku čak i zamjenice nemaju rodove.
14. Kineski, kreolski i neki od jezika naroda zapadne Afrike mogu se smatrati jezicima bez gramatike. Nemaju uobičajene načine mijenjanja ili povezivanja riječi, ovisno o funkciji koju obavljaju u rečenici. Najbliži analog takvog jezika je slomljeni ruski jezik njemačkih osvajača, predstavljen u starim ratnim filmovima. U frazi „Partizan ovde juče ne dolazi“, riječi se ni na koji način ne slažu, ali se može razumjeti opće značenje.
15. Najtačniji odgovor na pitanje "Koliko jezika postoji na svijetu?" bit će "Više od 5.000". Nemoguće je dati tačan odgovor, jer samo na razlikama između dijalekata i jezika mnogi naučnici su se proslavili. Uz to, još uvijek niko ne može reći da zna tačan broj plemenskih jezika u džunglama iste Amazone ili Afrike. S druge strane, malobrojni jezici neprestano nestaju. U prosjeku jedan jezik nestane na Zemlji svake sedmice.
Mapa distribucije vodećih jezika
16. Poznati "wigwams", "mokasine", "tomahawk", "skvo" i "totem" nisu nimalo univerzalne indijske riječi. Dio je to rječnika algonkijskih jezika, od kojih je Delaware (tačnije „Delaware“) najpoznatiji izvorni govornik. Plemena Algonkija živjela su na atlantskoj obali i, nažalost, prva su upoznala pridošlice blijedog lica. Usvojili su nekoliko desetina indijskih riječi. U drugim plemenima nazivi stanova, cipela, bojnih sjekira ili žena zvuče drugačije.
17. Afrički narodi govore ogromnim brojem izvornih jezika, ali službeni jezici u ogromnoj većini zemalja su francuski, engleski ili portugalski. Izuzetak su jedino Somalija u kojoj je službeni jezik somalijski i Tanzanija sa svahilijskim.
